Da su ga čuli oni koji su trebali i mogli, ne bi se desila ni Kapija, ni Srebrenica, ni…
Trećeg jula se navršava 24 godine od smrti Alexander Langera, kopredsjedavajućeg Zelene stranke za zaštitu okoliša u Evropskom parlamentu, pisca, mirotvorca, beskompromisnog borca za pravdu i jednakost, novinara, mirovnog aktivistu, ali iznad svega velikog čovjeka i velikog prijatelja Tuzle i BiH.
Drvo posađeno u znak sjećanja na ovog izuzetnog čovjeka raste na Trgu slobode u Tuzli. A sloboda za sve je bila vodilja njegovog zivota…
Mnogi smatraju da je umro radi Bosne.
Svoje uspomene na Alexsandra Langera sa Tuzlacima će na Javnoj tribini pod naslovom “ALEXANDER LANGER – PRIJATELJ TUZLE I BOSNE I HERCEGOVINE” dana 09.07.2019. sa početkom u 18 sati u prostorijama Tuzlanske Amice Hasana Kikica 1, podijeliti Selim Bešlagić, Vehid Šehić i drugi Alexovi prijatelji.
Činjenica je da je Alexander Langer, pripadnik njemačke nacionalne manjine iz italijanske pokrajine Južni Tirol, Bosni i Hercegovini posvetio posljednje godine i dane života, pa i sam život.
Oni koji su ga poznavali tvrde da više nije mogao gledati, u samom srcu Europe, ubijanje naše zemlje i nečinjenje onih koji su to mogli zaustaviti.
Dnevni list La Repubblica citirao je njegovog prijatelja i kolegu, Adriana Sofrija, koji je rekao da je Langer “bio devastiran tragedijom Bosne”. “On se bacio u nju sa svom svojom energijom. Osjetio se veoma izolovan u svojoj borbi.”
“U Alexu je, očigledno, nadvladala želja za odlaskom, onda kada je shvatio da je polarizacija između njegovog idealizma i okrutne stvarnosti, postala nesavladiva prepreka za njega kao nepopravljivog evropskog pravednika”, kazao je na sahrani u rodnom Bolzanu jedan od Langerovih prijatelja i sugrađana.
Predsjednik Europskog parlamenta Hlaus Hansch je, između ostalog, zapisao: “Imao sam priliku i zadovoljstvo poznavati istinskog borca za Ijudska prava, jednakost i demokratiju. U tu borbu, Langer je ulazio s nesvakidašnjom energijom i emocijama, koje su izazivale divljenje među njegovim kolegama. Ali, on je bio i otišao nezadovoljan postojećim stanjem i politikom koju je silno želio inovirati”.
Alexander Langer je jedini europski parlamentarac koji je više puta dolazio u ratnu Bosnu i Hercegovinu, prvi put u oktobru 1993. godine. Za njegovo ime su “najtananijim nitima vezane brojne inicijative za prestanak stradanja naroda BiH, kao i nastojanja da se postigne pravedan mir”, kako je pisalo u telegramu Helsinškog komiteta za ljudska prava.
Uključio se u akciju Transnacionalne radikalne stranke na prikupljanju potpisa za prijem Bosne i Hercegovine u EU već tada, učestvovao je i u demonstracijama zbog neefikasnosti EU u zaustavljanju bh. tragedije…
U aprilu iste godine Langer i Hoze Maria Mendiluce predložili su i uspjeli da se Deklaracija o slobodnom i jedinstvenom Sarajevu proglasi zvaničnim dokumentom Europskog parlamenta.
Obrazlažući tada ovaj prijedlog, podsjetili su da se “Europa pokazala podijeljenom i nemoćnom, ali možda i sukrivcem za podjele i etničko čišćenje u BiH”.
Da su ga čuli oni koji su trebali i mogli, ne bi se desila ni Kapija, ni Srebrenica, ni…
Aleksander Langer, kopredsjedavajući Zelene stranke za zaštitu okoliša u Evropskom parlamentu, pronađen je obješen na stablu kajsije u Firenci.
U oproštajnoj poruci stoji i ” …nemojte biti tužni, nastavite raditi ono što je ispravno.”
ZASrebrenicu